Prije nego stanete u odbranu ratnih zločinaca na svim stranama, zapitajte se prvo ovo...

Rat na prostoru bivše SFRJ je završen. Suđenje za ratne zločine je pri samom kraju, jer se sud u Hagu zatvara kako je najavljeno krajem decembra. Ostajemo opet jedni drugima. Šta ćemo sad?

Odmah na početku bi trebalo nešto da razjasnimo. Nikad u potpunosti nećemo znati pravu istinu šta se zapravo dešavalo tokom rata i ko je s kim "kumovao" kako na istim tako i na suprotstavljenim stranama.

Mi bi svi da generalizujemo one druge i da svi budu samo uz nas jer smo mi najbolji a "njihove ko šiša", "njihove" žrtve su nebitne.

Pomirenje na taj način nikada ne može uslijediti, to je činjenica i više puta se iznova dokazuje.

Posljednji haški optuženici su osuđeni. Neki su s tim presudama zadovoljni a neki ne. Ali da li se zapitate to kakav će oni tretman imati u zatvoru?

Redovna hrana, redovno grijanje, topao krevet, naravno pravo na redovne posjete... Njihov tretman u zatvoru se neće puno razlikovati od nekog solidnog hotelskog, budite sigurni.

Hoće li se naše ratne sjekire u konačnici zatrpati njihovim osudama?
Hoćemo li nakon svih presuda pružiti ruke jedni drugima?

Hoćemo li uzeti u obzir i teoretski da je sud recimo najpoštenije presudio svima, hoće li onda nastati pomirenje tek onako?

Hoće li se zatvaranjem haškog suda otvoriti novo poglavlje u našim balkanskim životima?

Odgovor je nažalost NE!

Zašto NE?

Zato što pomirenje mora nastati u vašim glavama.

Zato što prvo morate da znate da niste lično vi krivi nikome ništa, niti je vama neko kao pojedinac kriv samo zato što pripadate određenoj naciji.

Zato što morate da shvatite da ste izmanipulisani.

Zato što morate da imate na umu da osude počinilaca kriminala neće da nam vrate one najmilije koji su stradali pod njihovim djejstvom.

Zato što htjeli mi ili ne, uvijek ćemo biti jedni pored drugih.

I u konačnici, zato što prvo moramo da shvatimo da smo identičan narod, a to smo zbog svih silnih podjela potpuno zaboravili.

Ne zaboravite da ste sudionici zločina ako podržavate zločince i veličate ih kao heroje.

Takođe, sudionici zločina ste ako bilo koju naciju generalizirate i kažete da su svi do jednog isti.

Eto, osuđeni su svi koji su trebali, tako je barem sud rekao. 

Šta ćemo sad mi?

I da, još nešto, zamislite da ste se u ratu našli u poziciji da budete ubijeni i da vas taj vaš "heroj", haški optuženik može spasiti. 

I sad nekim slučajem bira, hoće li dopustiti da vas ubiju ili će uzeti dobre milione. Šta mislite, da li bi uzeo pare ili bi vam spasio život?

(Razmislite 2x).

(Stranica ljubavi između Srba, Hrvata i Bošnjaka)

POGODI KO SAM? Naša prelijepa glumica. Objavila sliku s YU pasošem (FOTO)

Zavodljiva, šarmantna, lijepa, zgodna, opsesivna, fatalna... sve su to epiteti naše poznate glumice koja ukoliko je pratite na instagramu potvrđuje sve navedeno.

Jedna od poznatijih uloga joj je uloga čuvene fatalne Lare Simonović iz serije "Srećni ljudi", mada se može pohvaliti brojnim filmskim i pozorišnim ulogama.

U serijama i filmovima vrckava, zavodljiva i otresita, u pravom životu domaćica, umjerena i apsolutno društvena.

Da, mislim da ste već odavno pogodili, naša poznata glumica - Milica Milša!

Instagram: milicamilsaisakovic

(Stranica ljubavi između Srba, Hrvata i Bošnjaka)

OVAJ GRAD JE JUGOSLAVIJA U MALOM: Srbi, Hrvati i Bošnjaci zaboravili na podele i žive u slozi

Grac je drugi grad po veličini i broju stanovnika u Austriji. Često je ljudima s područja bivše Jugoslavije bio prva dodirna tačka s inostranstvom, nakon koje su ostajali ili odlazili dalje u Nemačku.

Ogroman broj različitosti koje se uvažavaju, umetnost i prosperitet ovde savršeno funkcionišu i osvajaju svakog posetioca. U Gracu se ljudi s balkanskih prostora, koji su živeli u nekadašnjoj zajedničkoj državi, još uvek osećaju zemljacima i svojima.

Sa 4 Univerziteta i dve visoke škole, ovaj grad pruža velike mogućnosti za studiranje. Danas u ovom gradu živi 73.726 stranaca od kojih 20.837 dolazi sa prostora bivše Jugoslavije. O njihovim pravima se brine i zastupa ih Savetodavno telo za migrante, koje je osnovano 1995. godine, a sačinjava ga devet članova koji nisu državljani Evropske unije. Njih na lokalnim izborima direktno biraju migranti, koji ne dolaze iz zemalja Evropske unije, na mandat od pet godina.

Upravo su početkom ove godine, na lokalnim izborima, odabrani predstavnici za veće migranata, među kojima su i studenti iz BiH - Cazinjanin Adis Draganović i Adea Hadžiabdić iz Gornjeg Vakufa, koji sada u opštinskom veću zastupaju prava stranaca.

"Ovom prilikom bih istakao dobru saradnju Bošnjaka, Hrvata i Srba. Verovatno iz razloga što kada dođu u nepoznato mesto, tek tad shvate koliko je bitno da ih neko govorno razume. Druga bitna činjenica je saradnja u poslovnom smislu. Ovde kod nas izjava Ramba Amadeusa o visini plate i nacionalizmu iz teorije prelazi u praksu. Jer kada imaš posao i solidno mesečno primanje, kada ti država subvencionira zdravstvo i školstvo, kada ti i tvoja porodica možete uspešno da planirate budućnost, tu nacionalizam i sve te komplikovane teme gube na značaju“, objašnjava Draganović.

Ovde se Balkanci međusobno druže i organizuju zajedničke aktivnosti, pokušavaju da unesu određene promene u društvo i unaprede položaj migranata.

"Smatram da smo mi dobar primer integracije, prvenstveno jer smo sastavljeni od tri i više različita naroda koja zajedno žive u drugoj zemlji i nastoje da se međusobno potpomažu”, ističe Adea.

Ramiza Hašić (45) je rođena u Velikoj Kladuši, u Gracu živi 27 godina. Tu je završila fakultet personalnog menadžmenta i prošla brojne edukacije iz oblasti razvoja radnog tržišta. Trenutno radi kao konsultantkinja za radno tržište pri Zavodu za zapošljavanje koji se aktivno zalaže za integraciju stranaca na radno tržište. Kaže da jedan od najvećih problema s kojima se susreću stranci prilikom dolaska u Grac, jeste govorna barijera i upravo zbog toga razloga Zavod nudi konsultacije na maternjem jeziku i kurseve nemačkog.

"Veoma mali broj osoba sa Balkana se vode kao nezaposleni. Cenjeni su na tržištu kao vredni radnici koji su predani poslu i dobro integrisani građani“, kaže Ramiza.

Cazinjanka Zehida Tahirović-Begić pripada onoj predratnoj generaciji migranata koji su u Austriju došli u potrazi za boljim životom. Kada je s porodicom došla ovde, planovi su bili da tu ostane samo nekoliko godina dok se ne snađe. Ovde živi skoro tri decenije. U Austriji ima solidan život, tu su njena deca odrasla i školovala se. Iz cele bivše Jugoslavije mladi jednostavno moraju da beže, kaže Zehida, a ondašnji političari ništa ne preduzimaju povodom toga. Za razliku od vlasti nekadašnjih jugoslovenskih država, lokalne vlasti u Gracu mnogo pomažu svoje građane, samo ukoliko su oni spremni da sarađuju.

Nikola Petrović je u Grac došao sa Pala i tu živi već dve godine. Došao je da studira i upisao se na master studije. Kada je došao, nije poznavao jezik i upisao se na kurs nemačkog koji uspešno završio. Ističe kako je u Gracu ‘sve super i da generalno ljudi sa Balkana ovde imaju odlične odnose, jer nacionalizma gotovo da i nema’. Smatra da je stanje takvo, prvenstveno, zbog drugačijih odnosa ljudi jednih prema drugima, jer su ‘svi ovde u istim problemima i moraju se zajednički boriti za bolju budućnost’.

“Ovde sve odlično funkcioniše za razliku od međuljudskih odnosa nas Balkanaca tamo u državama bivše Jugoslavije. Imamo više mogućnosti ovde nego u matičnim državama i veći je standard života, a manje ima nacionalizma i političkih rasprava”, pojašnjava Nikola.



(kurir.rs)

TILERSON: Srbi, Hrvati, Bošnjaci i Albanci će oprostiti prošlost! (VIDEO)

Državni sekretar SAD Reks Tilerson izjavio je da će Sjedinjene Američke Države (SAD) nastaviti da rade sa partnerima u EU kako bi obezbedili stabilnost, prosperitet i demokratiju na Balkanu.

"Građanima Balkana poručujemo odbacite svoja neprijateljstva kako bi mir postao trajan", rekao je Tilerson.

On je rekao da balkanski narodi imaju šansu da stvore novi istorijski kurs i da "krvne linije ne bi trebalo više da budu ratne linije".

Tilerson je dodao da SAD i svet vide nove generacije Srba, Hrvata, Albanaca, Bošnjaka i ostalih "koji će oprostiti prošlost, čak iako je nikada ne mogu zaboraviti".

VIDEO pogledajte klikom OVDE.


(kurir.rs)

IMAMO APSOLUTNI HIT! Brena - "Zar je važno dal' se peva ili pjeva, kad umirem što te nema..." (VIDEO)

Nakon više od 25 godina, Lepa Brena nas je podsjetila na neka sretnija vremena.

Nova pjesma Lepe Brene će vjerujemo biti apsolutni hit, prvo što nam je skrenula pažnju na jednakost koju smo zaboravili, drugo zato što dugo nismo imali tematski sličnu pjesmu.

U spotu se mogu vidjeti motivi "Hajde da se volimo 4", a da li je to možda najava za neki novi film o Breni? Hmmmmm, ostaje nam da vidimo šta budućnost kaže.

Do tad, uživajte u novoj pjesmi i hitu:

(Stranica ljubavi između Srba, Hrvata i Bošnjaka)

GOVOR SA SVADBE KUMA BOŠNJAKA KUMU SRBINU Kumstvo Sulejmana i Milana osvjedočeno kao kumstvo Bošnjaka i Srba!

Prisustvovao sam jednoj jako lijepoj i emotivnoj svadbi.
Ta je svadba bila 2016. godine, jedna je od najljepših ikad što sam prisustvovao. 

Jedan momenat je bio posebno dirljiv, a to je bio govor kuma od mog rođaka Milana - Sulejmana.
Tokom ceremonije vjenčanja, kada je došlo na redu prstenje, kum koji je kupio prsten je stao ispred Milana, dobro ga pogledao i dok su svi očekivali da obavi to što treba, kum je odlučio da da neki kraći govor.
Ljudi moji, koji je to gromoglasan aplauz bio nakon toga, kao podrška za govor jer niko nije znao šta će reći.
Da napomenem da je tu Bošnjaka bilo tek nekoliko, svi ostali su Srbi bili.

Govor je uslijedio otprilike nekako ovako kako se sjećam:

"Svjedočim danas za dvoje mladih. Mladih, iskrenih, punih pozitive i dobre volje. Svjedočim pred vama ali i pred Bogom. Svjedočim i to da mi je bila velika čast kada mi je Milan ponudio kumstvo, prvo mi je to čast kao čovjeku a drugo mi je čast što ćemo nas dvojica da i neke predrasude razbijemo a koje se tiču naših etničkih grupacija koje nisu u najboljim odnosima ali to nas ne sprječava da ne slijedimo neke bolesne i tragične ideje.
(u sali muk, i s pažnjom svi slušaju)
Dalje, želim da ovim kumovskim prstenom osvjedočim ne samo kumstvo njega Milana i mene Sulejmana, želim da osvjedočim ovo kumstvo i kao kumstvo Srba i Bošnjaka koji su skrenuli s puta a s kojeg nisu trebali jer smatram da smo ko jedan narod. Ali svo to političko prepiranje i skretanje s pravih puteva nije spriječilo mene i Milana da vam svima prisutnima pokažemo i posvjedočimo kako ne smije niko od vas imati predrasude."

Uslijedio je aplauz koji je trajao pa sigurno 2 - 3 minuta. Ljudi moji, da ste se našli u toj atmosferi naježili bi se samo tako.
Taj njegov govor mi je defintivno promijenio pogled na život, iako to možda zvuči čudno ali moj je život definitivno promijenjen nakon te svadbe.

DA, I TO JE MOGUĆE Nijemac uz Šemsine pjesme naučio naš jezik. Čujte kako pjevaju skupa (VIDEO)

Jedna od najpoznatijih bh. pjevačica starije generacije Šemsa Suljaković, i dalje plijeni pažnju gdje god da se pojavi. Posebno je voli publika u dijaspori jer najpoznatija pjevačica regionalne estrade rijetko pjeva u zemljama Evrope, a kada se to desi onda nastane prava pomama za ulaznicama i rezervaciju mjesta u dvorani ili diskoteci gdje nastupa.

Tako je bilo i tokom njenog nastupa u clubu “Sunset At Night“ u Offenbachu. Tamo ju je svojim dolaskom iznenadio jedan Nijemac koji je zahvaljujući Šemsinim pjesmama naučio naš jezik.

On je Šemsi otkrio da najviše voli njenu pjesmu “Srce sam mu svoje dala“ te su tako njih dvoje zajedno otpjevali.

-Uh, gdje me nađe sa ovom pjesmom koju rijetko pjevam, ali snašla sam se - kroz smijeh je rekla Šemsa, te dodala: “Pjesmi zaista dugujem sve, pa evo i ovakva upoznavanja sa strancima koji pjevaju moje pjesme. Zaista sam prijatno iznenađena.


VIDEO:

(avaz.ba)

IDE NA BOLJE Bošnjaci, Srbi, Hrvati i ostali pokazali da mogu zajedno raditi velike stvari

U malom austrijskom gradu Švanenštatu okupila se bh., ali i dijaspora sa Balkana, kako bi prikupila dio sredstava za liječenje osmogodišnje Lejle Raković iz Bijelog Polja.

Lejla boluje od juvenalnog hroničnog artritisa, te joj je za lijekove potrebno 172 eura sedmično, a svako tri mjeseca mora putovati u Istanbul, gdje ljekari provjeravaju njeno zdravstveno stanje.

Akciju su pokrenuli momci iz "Online benda", djeca koja su zbog rata u BiH morala u izbjeglištvo.

Ari iz Prijedora, Edo iz Bosanske Dubice, Amel iz Bugojna i Adi iz Kozluka, organizirali su humanitarni koncert na kojem je za osmogodišnju djevojčicu prikupljeno oko 13.500 eura.

- Godine 2015. prikupili smo oko 2.000 eura i Lejla se, uz pomoć lijekova, riješila invalidskih kolica. Terapiju mora koristiti sve do punoljetstva. Nakon ovog koncerta dođe mi da zaplačem koliko sam radostan i ponosan na sve učesnike i goste. Nedostaje mi riječi hvale za njih. Tu je bilo različitih nacija i vjera, Hrvata, Srba, Bošnjaka, Makedonaca, Albanaca, dokazali smo da zajedno možemo napraviti nešto veliko – kaže član benda Amel Mlivo.

Koncert je organiziran uz pomoć Bosansko–austrijskog kulturnog i edukativnog centra Voklabruck, ali i drugih sponzora.

- Putovao sam oko 250 kilometara i ponovo bih uradio isto. Ovo je dokaz da, bez obzira na godine provedene u drugoj zemlji, Bosanci i ljudi sa naših prostora imaju veliko srce – kazao nam je Hurem Avdić koji je, nakon progonstva iz rodne Bijeljine, postao jedan od najboljih uposlenika jedne od osiguravajućih kuća u Austriji.


(avaz.ba)

Pogledajte simpatični snimak uplakanog dječaka Stevana iz Srbije koji želi da bude Bosanac /VIDEO/

Na internetu se pojavio snimak uplakanog dječaka Stevana iz Vojvodine koji želi da bude – Bosanac.

Stevan ne želi da bude seljak i po svaku cijenu želi da bude Bosanac. Zanimljiv je njegov odgovr kako zna da je Bosanac.

(frontal.ba)

Šaljiva karta: Srbi žele vratiti Kosovo, Bosanci ući u biznis, a Hrvate zanima jedno 18+ pitanje

SLAVORUM, stranica posvećena životu Slavena, na svojoj je Facebook stranici objavila šaljivu kartu Europe, a preko svake zemlje ispisano je što se najviše gugla u tim zemljama. Riječ je o pitanjima "kako da", a iako je riječ o šali, mnogi su priznali da je u svakoj šali pola istine.

Tako prema ovoj karti Slovence najviše zanima "Kako da umrem?", Srbi žele "povratiti Kosovo", a stanovnike Bosne i Hercegovine muči kako da pokrenu biznis.

Grke zanima kako da dobiju pozajmicu, Talijane kako napraviti sendvič, Turke kako aktivirati svoje genitalije, a Poljake kako da pomognu roditeljima kad ostare.

Hrvate smo ostavili za kraj. U Lijepoj Našoj najviše se gugla kako se poseksati.

(index.hr)

OTKRIVAMO Da li je bolja nutella iz Hrvatske (Balkana) ili iz Njemačke? (VIDEO)

Prije nego sam uopće napravio video kontaktirao sam uvoznika za Nutelu ovdje u Hrvatskoj. Na kraju sam imao i smiješnu nezgodu koju je uhvatila kamera, a video “Nutella vs Nutella” možete pogledati na mom youtube kanalu Sašina kuhinja. Ali krenimo redom… Znao sam pročitati na internetu puno naslova: “Razlika između Balkanske i strane Nutele, između one proizvedene za tržište u Hrvatskoj i Bosni, Sloveniji, Srbiji, Makedoniji, Crnoj Gori. Koja je najbolja, koje je boje u kojoj zemlji, dali je bolja svjetlija ili tamnija, a najčešće razlika između Nutele proizvedene za ovo tržište i ono u Njemačkoj.”

Znatiželja je učinila svoje pa sam odlučio napraviti video i istražiti dali stvarno razlika uopće postoji ili je to plod nečije mašte. Kontaktirao sam generalnog uvoznika i distributera za Nutelu ovdje u Hrvatskoj. Čim je telefon zazvonio, sa druge strane se odmah javila ženska osoba. Predstavio sam se i pitao dali me može spojiti sa nekim odgovornim sa kim bi mogao razgovarati o eventualnoj razlici u okusu, strukturi, mirisu, udjelu lješnjaka u Nuteli proizvedenoj za Hrvatsko i Njemačko tržište, obzirom da isto piše na deklaracijama jedne i druge. Stvarno sam bio pristojan, niti u jednom trenutku moj nastup nije bio bahat, podcjenjivački ili slično, zaista me interesiralo kakav je stav njih kao glavnog uvoznika jednog tako popularnog namaza kao što je Nutella

Odgovor koji sam dobio je bio u maniri generalnog uvoznika dvoslojnog tolaet papira iz Burkine Faso, a glasio je ovako: “Ja vas ne mogu sa nikim ovdje spojiti da bi mogli razgovarati, morate kontaktirati direktno Ferrero u Italiju a nemam nikakav njihov kontakt, guglajte i izbaciti će vam podatke”.

Meni nije preostalo ništa drugo nego zahvaliti se, “maknuti prašinu sa očiju koju je vješto bacila” i krenuti u trgovinu kupiti hrvatsku Nutellu, obzirom da sam nedavno kupio u Njemačkoj njihovu. Ali ipak jedna digresija…. U svijetu se svakih 8 sekundi rodi jedno dijete, a svake 2 sekunde proda jedna teglica Nutele i smatram da ona tvrtka koja je generalni uvoznik i distributer tako poznatog proizvoda, naprosto mora poraditi na odnosu sa javnošću i komunikacijom generalno, a o nekoj edukaciji o proizvodu koji uvoze da ne govorim. Nije hrana ali paralela drži vodu; zamislite da odete kod generalnog uvoznika Honde i pitate nešto o automobilu, a ovaj vas uputi da guglate i da pitate Japan direktno. Ma nema uopće problema, to svi znamo….

I tako sam ja otišao u trgovinu i umjesto 2 kg nekih šnicli koje bi fino ispohao uz zelenu salatu, kupio sam teglicu od 750 grama. Baš je bila na akciji ona manja teglica ali nisam želio bit cicija. Nakon što sam ih jedva otvorio, kao da su napravljene sa ciljem da ih čovjek kupi i razbije a ne pojede, uvjerio sam se da su to stvarno nijanse u boji i nisam uspio odrediti razliku koja je tamnija a koja svjetlija jer eto jednostavno nisam… čak mi je ta iz Njemačke djelovala isprva svijetlije pa poslije nešto tamnije. Međutim procijenite sami

Ipak kada sam stavio žličicu u ovu Nutelu koja je proizvedena za Njemačko tržište, tekstura je bila kremasta i mekana dok je ova za Hrvatsko tržište bila stvarno jako tvrda i nije se uopće preljevala ako je to uopće neko mjerilo kakvoće. Obje su bile izložene istoj sobnoj temperaturi 4 sata prije otvaranja

Sada je došao red na degustaciju i moram reći da se u ovoj Nuteli iz Njemačke intenzivnije osjete lješnjaci a u Hrvatskoj čokoladni okus. Ipak, nama svima kod kuće koji smo danas baš usredotočili svoju pažnju u traženje razlike je ukusna jedna i druga, a za ocjenu/dvije je ipak ukusnija ona iz Njemačke. Ne želim ulaziti u detalje oko toga dali je Nutela zdrava ili nije, to ću prepustiti onima koji vole komentirati. Ovo je bio u pitanju običan test da se iz prve ruke uvjerim dali stvarno postoji razlika između Nutele proizvedene za tržište u Njemačkoj i u Hrvatskoj. Za vrijeme snimanja bilo je i smiješnih detalja pa preporučujem da skočite pogledati video na moj youtube kanal Sašina kuhinja u kojem se bolje vidi sve ovo što sam opisao.

VIDEO:

Izvor

STATUS BEOGRAĐANINA PREPRIČAVA BALKAN: "Zaustavio me dečak na ulici, gladan i u šortsu po zimi! JE.EM TI SISTEM, DRŽAVU I POLITIČARE!"

Beograđanin Vladimir objavio je status posle kog je mnogima ostala knedlu u grlu. On je prepričao jednu scenu sa Novog Beograda, kada je sreo dečaka koji je bio bos i gladan...

"Stanem na Novom Beogradu da kupim sinu sladoled, kad kod mesta za poručivanje stoji mladić, ne više od 15-16 godina, u šortsu, a napolju duva li duva, provo pomislih ide sa nekog basket, jer je poprilično visok, ali kada sam stao priđe kolima i pita da li imam da mu dam nešto sitno.

U momentu mi se steže grlo i jedva mu rekoh da mu ne mogu dati pare ali da mu mogu kupiti da jede, blagi osmeh i prihvatanje sa njegove strane. Kupim mu obrok i dam, sada već širi osmeh na njegovom licu i iskrena zahvalnost sa dečačkog lica.

Krenemo kući i na momenat mi bi drago sto sam mu kupio da jede, ali sekund kasnije se steže srce. Zašto je na ulici, polugo, sam, možda nema šta da obuče, gde da spava, možda nema nikoga...?!

Požurim kući ostavim D, pokupim par trenerki, dukseva, jaknu i brzo nazad.
Sada mi je još teže, da li ću ga naći, nije mi trebalo dugo, eto ga ide... Sam, tumara ulicom, prvo me obuze toplina, ali onda i zebnja šta će mi reći...

I sve se moje sumnje obistinile. Nema nikoga, momčić od 17god, živi sam na ulici, spava po ulazima zgrada, kaže u dom ne može, katastrofa druga deca ga maltretiraju pa mu bolje ovako...

A ja nemam šta da kazem, nemam ni jednu reč, ništa, samo idem pored njega i slušam, a grlo i srce se steglo.

Dođem do kola i izvadim sve što sam mu poneo, baš se obradovao, iskren osmeh zahvalnosti, a meni jos teže, jedva izustim da li je još gladan, kaže nije, dovoljno mu je bilo ono sto sam mu kupio.

Je*em ti državu, sistem, političare, sve do jednog, i one prethodne i ove sadašnje! Je l dete od 17 godina treba da šeta samo ulicom? Je l to sistem da živi od milostinje drugih ljudi? Jel to država koja brine o svojoj deci?! A da zaboravih pa naša deca se leče SMS porukama!", zaključio je ovaj Beograđanin.





(Kurir.rs)

U HOLU CRVENOG KRSTA U ŽENEVI PIŠE: „Budi human kao što je bila humana Srbija 1885."

U holu zgrade međunarodnog Crvenog krsta u Ženevi stoji tabla sa natpisom „Budi human kao što je bila humana Srbija 1885." To što je srpska vojska uradila, više se nije ponovilo u istoriji ratova

Presedan u istoriji ratovanja desio se u Srbiji krajem 19. veka, tačnije 1885. godine, kada je Srbija prekinula rat sa Bugarskom na jedan dan da bi propustila medicinski transport preko svoje teritorije. Do današnjih dana, u narednim ratovima širom sveta, ovako nešto se nije dogodilo.

Zbog ovog događaja, u holu zgrade međunarodnog Crvenog krsta u Ženevi stoji tabla sa natpisom „Budi human kao što je bila humana Srbija 1885."

Bugarska je u to vreme, prekršila Berlinski sporazum jer je krenula da se širi na teritoriji Balkana, te je kralj Milan, nakon neuspelih pregovora objavio ovoj zemlji rat.

U to vreme, Srbija je već imala uređene bolnice, a radio je i Crveni krst. Međutim, to nije bio slučaj sa Bugarima, te njihove ranjenike nije imao ko da zbrine, da im pruži medicinsku pomoć.  Međunarodni Crveni krst prikupio je pomoć iz svih krajeva Evrope koja je trebalo da se dopremi ovoj državi.

Ironično, jedini put do Bugarske vodio je preko Srbije.

I tada se dogodilo nešto što svet nikada nije video - vojna komanda Srbije prekinula je rat na jedan dan, otvorila liniju fronta i propustila medicinski transport preko svoje teritorije.

To nije bilo sve što je Srbija učinila. Transportu međunarodnog Crvenog krsta dodala je lekove, ćebad i krevete iz svojih zaliha i bugarskim vojnicima predala sve što je neophodno za otvaranje jedne bolnice.

Sličan događaj ni pre ni posle 1885. godine nigde nije zabeležen - Srbija je pomogla državi sa kojom je u tom trenutku bila u ratnom stanju.



(Telegraf.rs / Izvor: Njuzvik)

VJEROVALI ILI NE Veterani VRS, ARBIH i HVO zajedno na stratištima obilaze mjesta (VIDEO)

Do jučer su bili na suprotnim stranama, a danas zajedno obilaze mjesta stradanja i dokazuju besmisao ratova, okončanih za stolom od strane onih koji su i započeli. 

U organizaciji Centra za nenasilnu akciju, mirovne organizacije, bivši pripadnici Vojske Jugoslavije, Hrvatske vojske, Armije RBiH, Vojske RS i HVO, posjetili su Goražde i Ustikolinu.

VIDEO pogledajte klikom OVDJE.


(RSE)

ZANIMLJIVA PRIČA: Ivan igra za BiH, Igor za Hrvatsku. "Na terenu nismo braća"

 
Ankica i Ante Karačić među rijetkim su roditeljima u cijelom svijetu koji imaju tri sina reprezentativca, i to u dva sporta. Uzorna mostarska (sportska) porodica jedina je na planeti u kojoj nastupaju braća Ivan i Igor, i to u različitim nacionalnim timovima.

Izvor: Anadolija, N1

Otac Ante blista od sreće. Anesteziolog je u mostarskoj bolnici.

Zbog BiH i Hrvatske dva TV prijemnika u dnevnom boravku

Na opasku zašto u dnevnom boravku imaju dva TV prijemnika jedan do drugoga, Ante je rekao:

"Sa kata smo specijalno snijeli jedan TV, jer se preklapaju termini Hrvatske i BiH, pa da možemo u jednom momentu gledati obje utakmice. Uh, dok su utakmice ima nervoze, ustajanja, hodanja."

"Profesionalno su se ponašali od djetinjstva i školovanja, prvih koraka na treninzima. Sve su stekli radom, upornošću i ozbiljnošću. Majka i ja ponosni smo na njih. Došli su na veliki nivo kojeg možda nisam ni svjestan. Ivan je sa 11 godina počeo trenirati rukomet, te je Igor tri godine mlađi izabrao da prati brata. Uvijek je govorio da mu je Ivan uzor", ističe Ante, uz konstataciju:  

"Preskočili su trening samo ako su imali 40 temperaturu ili ozbiljniju povredu."

Kuća Karačića prepuna je pehara i priznanja. Sve odiše istinskom srećom. Ante kaže kako nema specijalnog recepta u odgoju djece, već da su rad i upornost jedini ispravan put.  

"Bili su super od malih nogu. Uvijek su bili jedan za drugog.  Malo su se svađali, što je kod djece normalno. Jeli su sve. Obavezno moralo je biti kuhano jelo, voće. Voćne salate su obožavali kada dođu sa treninga. Doduše, Igor je bio problematičniji sa hranom. Ivan je jeo sve, Igor je bio izbirljiv, ali poslije je bio bolji."

"Nije mi brat na terenu"

Ivan i Igor imali su nekoliko međusobnih klupskih duela. Pošto obojica igraju na poziciji srednjih vanjskih bekova direktno su dolazili i u žestoke kontakte tokom mečeva. Bilo je tako i jednom prilikom u Ljubuškom, pričao je reporterskoj ekipi Anadolu Agency njihov otac Ante.

"Igor je došao kući krvavog nosa. Pitam šta je bilo, kaže udario me Ivan na utakmici. Obratim se Ivanu, šta ti je, pa brat ti je?! Odgovorio mi je kratko i jasno: nije mi brat na terenu", istakao je Ante Karačić, otac Ivana i Igora, obojice odlikovanih najboljih sportista grada Mostara.

Uz sve to Igor je sa kadetskom reprezentacijom Hrvatske bio prvak Evrope i juniorski viceprvak Starog kontinenta. Ivan je svojevremeno igrao i za mladu reprezentaciju svijeta. Najmlađi od trojice sinova reprezentativaca Karačića, Goran, prije no što se okušao u fudbalu, bio teniski viceprvak Hrvatske u konkurenciji do 11 godina. 

Enis Bešlagić: "Kakav rat? Pa ne možes biti konj dva puta!"

"Priča o novom ratu je običnim ljudima smiješna i glupa. Ako političari misle dobiti rat, prvo moraju čuvati svoju guzicu jer se građani mogu okrenuti samo protiv njih", rekao je glumac Enis Bešlagić komentarišući aktuelnu situaciju u BiH.

 On je naglasio da su priče o ratu u BiH i regionu iluzionarne stvari, te da ljudi na ulici o tome i ne razmišljaju.

"Glupe su priče da će neko nekoga fizički pobijediti ili osvojiti nešto. Šta će ti još nešto kad i odavde raja odlazi, nemaju ništa, nemaju za kifle. Ne razumijem tu potrebu", iskren je Bešlagić.

On kaže da se tenzije dižu, ali samo medijski i politički.

"Smiješno je razmišljati o ratu ovdje. To bi bila stvar umiješanosti zemalja regiona koje su već u EU ili na putu ka EU, a oni su garant Dejtonskog sporazuma. To znači da bi se cijeli region uvukao u rat i da bi se ponovo rušilo, a nismo još ni fasadu na ovo stavili."

Bešlagić je prisjetio da je svoje mišljenje o političarima, njihovom (ne)radu i budućnosti rekao političkim liderima u lice na dodjeli nagrada Večeranjakovog pečata.

"Nemamo para da obnovimo cijevi, a odakle nam pare za rat? Izjave glupana treba ignorisati. I građani trebaju preuzeti odgovornost, jer ne možes biti 'konj' dva puta", kazao je bh. glumac i dodao da se BiH ne može graditi bez jednog naroda, jer onda to nije BiH te da je razočaravajuća cijela situacija.



(6yka.com)

ONO ŠTO SMO SVI ČEKALI Najpoznatiji bosanski satiričar sa fb Nedžis Halilović objavio knjigu - zbirku svojih komičnih statusa (FOTO)

Ako ste komičar, satiričar, humorista, ali opet s druge strane humanista, antifašista, pa još i Bosanac, pa čak još ako vas podjednako vole i Bosanci i Srbi i Hrvati i svi ostali narodi bivše SFRJ e pa onda ste vjerovatno Nedžis Halilović.

Godine komedije i satire sa društvenih mreža Nedžis Halilović je pretvorio u knjigu, zbirku raznoraznih tekstova koje će vas definitivno nasmijati do suza ali samo ukoliko to sve shvatite u pravom smislu.

Knjiga je nazvana "Bosanski bukvalizmi".

Malo je onih koji nisu čuli za Nedžisa, od Vardara pa do Triglava, od Jadrana do istočne Srbije pa možda i šire. Neki će reći da je novi Tito ali Tito je bio jedan jedinstven, mada istini za volju i Nedžis je priča za sebe i zaslužuje posebnu pažnju svojom neobičnom jedinstvenošću.

Kladimo se da ste bar jedan status za ovih par godina od njega pročitali a da ni sami niste znali da je to zapravo od njega.

Možda vam neki tekst zazvuči diskutabilno i odstupajuće od svega navedenog, ali ako dobro razmislite o tom tekstu i povežete ga sa realnošću na Balkanu, shvatite da takav tekst itekako ima smisla i onda vam bude još smješniji.

Važno je napomenuti da je Nedžis realizovao knjigu uz pomoć velikog bosanskog akademika gospodina Abdulaha Sidrana, što dodatno potvrđuje da se radi o kvalitetnom i zanimljivom sadržaju.

Pored akademika Sidrana, uz Nedžisa su saradnici još neka velika imena uglednih i poštenih ljudi, ali o tome više možete saznati u njegovoj knjizi.

Sada najvažnije, svi oni koji su zainteresovani da kupe knjigu, mogu je kupiti tako što će se Nedžisu javiti u inbox na fejsbuku.

Cijena knjige je 15 konvertibilnih maraka (KM) približno 7.5 eura, plus poštarina.

Ukoliko je neko od vas dovoljno uticajan i smatra da Nedžisov trud treba da se ispoštuje, ne bi bilo loše da omogući u skladu sa svojim mogućnostima da se knjiga pojavi u ozbiljnim knjižarama ili čak i na nekom od sajmova knjiga, Nedžis bi vam bio zahvalan.

Humor, pogotovu u teškim i nezgodnim vremenima zaslužuje posebnu pažnju i poštovanje za onog ko isti promoviše, zar ne?

(Stranica ljubavi između Srba, Hrvata i Bošnjaka)

DOBRODOŠLI U BOSNU I HERCEGOVINU 21. VIJEKA Emsud Mešić bez svog doma i igdje ikoga (VIDEO)

U BiH beskućništvo nije prepoznato kao problem. 

Ove kategorije stanovništva nema u zakonskim propisima iz područja socijalne zaštite. Emsud Mešić iz Bihaća desetljećima živi bez krova nad glavom, a prehranjuje se zahvaljujući dobroti drugih ljudi.


VIDEO pogledajte klikom OVDJE.


(RSE)

HRVATSKI GLUMAC I SRPSKA GLUMICA KRILI SU LJUBAV. MOŽDA JE NACIONALIZAM OKOLINE KRIV???

Hrvatski glumac Bojan Navojec koji se pojavljuje u hit seriji "Senke nad Balkanom" kao kontroverzni advokat Ante Pavelić, ima ćerku sa našom poznatom glumicom.

Iako malo ko zna njegov ljubavni život, Bojan je imao veliku ljubav sa jednom od naših najpopularnijih glumica.

Bojan se pojavljuje u filmu "Parada", a baš na tom snimanju planula je ljubav između njega i Hristine Popović.

Svoju romansu su krili od očiju javnosti, ali 2011. kada je Hristina ostala trudna, svi su saznali za njih.

Nažalost, oni više nisu zajedno, ali ćerka Luča (5) će ih uvek povezivati, pa zbog nje hrvatski glumac često boravi u našoj prestonici.



(kurir.rs)

DA LI TO IKOGA BRINE??? Cijeli jedan grad se odrekao BiH, a ovo su razlozi...

77.211 građana BiH više se nikada neće vratiti u ovu zemlju, osim možda kao turisti

 Ljudi masovno odlaze iz BiH,  i to rijeke ljudi. Odlaze mladi, ali i oni stariji, kompletne porodice. Ljudi u 30-tim i  40-godinama, koji su u ovoj zemlji nešto i ostvarili, izgradili kuću, kupili stan, dobili djecu,  imali posao, masovno odlaze ili su već otišli. Više ih i ne pitate zašto. Odgovor znate, ne žele da im djeca odrastaju u državi gdje se toliko godina nakon rata pričaju isključivo ratne priče i gdje su međunacionalna mržnja i nerazumijevanje veći nego ikada. Odlaze iz zemlje gdje su opljačkani i svi fondovi i preduzeća, gdje između politike, pravosuđa i tajkuna stoji znak jednakosti. Iz zemlje u kojoj je većina onoga što koristimo, od puteva, zgrada, ustanova, još iz vremena Tita. Iz zemlje koja ne nudi ništa više od gomile nelogičnosti, koje vrijeđaju inteligenciju, i ogromne frustracije... I te konstantne mržnje i straha, koje decenijama unazad potpiruju političari.

I dok raste broj onih koji odavde doslovno bježe u potrazi za boljim životom, sve ih više donosi odluku i da se ovdje definitivno više neće vraćati, osim možda kao turisti. Tako sve više pojedinaca, ali i kompletnih porodica traži ispis iz registra državljana kako bi postali Nijemci, Austrijanci, Slovenci…

Da je riječ o ozbiljnoj situaciji  najbolje ilustruju podaci Ministarstva civilnih poslova BiH, prema kojima se 1996. godine bh. državljanstva odreklo tek 6 osoba, a za 10 mjeseci ove godine to je učinilo čak njih 3618.

Statistika odricanja od državljanstva BiH po godinama  izgleda ovako

Zbog čega se skoro 77.211 ljudi odreklo državljanstva BiH?

Zbog odricanja od državljanstva BiH je izgubila  “jedan cijeli grad”  i, prema nezvaničnim podacima, ovaj trend će biti još izraženiji  u ovoj i godinama pred nama. U Ministarstvu civilnih poslova pokušali smo doznati koji su to razlozi zbog kojih se naši građani odriču bh. državljanstva i čiji državljani najčešće postaju.

„U postupku odricanja od BH državljanstva stranke nisu dužne da kažu druge razloge osim činjenice da već posjeduju ili im je zagarantovano sticanje državljanstva druge države. U neformalnim razgovorima kao stvarne razloge najčešće navode pravo na posjedovanje nekretnina, olakšano putovanje, olakšano studiranje u inostranstvu, radno-pravni status i slično“, kaže za Buku pomoćnik ministra za državljanstvo i putne isprave u Ministarstvu civilnih poslova BiH, Milan Zjajić i dodaje „Najčešće se odricanje vršilo radi sticanja državljanstva  SR Njemačke, Austrije, Slovenije, Norveške, Danske, Češke, Crne Gore, Hrvatske i Srbije. Danska je u međuvremenu donijela novi zakon po kojem ne traži odricanje.

Sporazum o dvojnom državljanstvu  BiH ima sa Švedskom, Srbijom i Hrvatskom.  Zjajić napominje da se sporazum između  BiH i Hrvatska ne primjenjuju na isti način i da će to pitanje  biti postavljeno na Zajedničkoj sjednici Vlade Republike Hrvatske i Savjeta ministara BiH. Dodaje i da je  u programu rada Savjeta ministara BiH zaključivanje sporazuma o dvojnom državljanstvu sa Turskom., kao da je i m ministar civilnih poslova BiH Adil Osmanović  pokrenuo inicijativu za nastavak procedure zaključivanja sporazuma sa Crnom Gorom.

„Postoji određeni interes lica koja su se odrekla bh državljanstva za njegovo ponovno sticanje i takvi postupci se za sada vodili samo na području Republike Srpske, a ovih dana su se stekli preduslovi za vođenje takvih postupaka i na području Federacije BiH koja je kasnila sa usaglašavanjem svog Zakon o državljanstvu sa Izmjenama i dopunama Zakona o državljanstvu BiH iz decembra 2013. godine. Radi se o olakšanom postupku, u kome se između ostaloga  zahtjeva da je ostvarena godinu dana boravka u BiH, ali je neophodno odricanje od državljanstva koje su ta lica stekla nakon odricanja od BH državljanstva, izuzev ako BiH sa tom državom nema zaključen sporazum o dvojnom državljanstvu“, pojašnjava Zjajić.

I dok se našeg državljanstva odriče sve više Bosanaca i Hercegovaca, broj onih koji žele postati naši državljani nije velik. Po podacima iz Migracionog profila za 2016. godinu ukupno je primljeno u državljanstvo 682 lica, od toga 592 po sporazumu o dvojnom državljanstvu, 84 u postupku naturalizacije u Republici Srpskoj i 6 lica u posebnoj proceduri kao lica od naročitog interesa za BiH. U Federaciji BiH nije bilo naturalizacije, jer nisu bili usvojili podzakonske akte.


(6yka.com)

Kako su društvene mreže ugrozile znanje: Postajemo li gluplji?

WIKIPEDIA se trenutačno nalazi u egzistencijalnoj krizi. Iako su nedavno tražili da im korisnici pomognu, problem nije financijske prirode.

Problem je, tvrdi Hossein Derakhshan s Wireda, u broju korisnika koji pridonose stranici. Naime, ideja iza Wikipedije je ista kao iza svake druge enciklopedije koja se pojavila prije nje - skupiti kompletno znanje ljudskog roda. Ta ideja prisutna je još od vremena kada su islamski učenjaci pokušali skupiti informacije sa svih područja, prevodeći grčke, perzijske ili sirijske tekstove na arapski.

Usudi se znati

U devetom stoljeću perzijski učenjak Ibn Qutaybah stvorio je prvu pravu enciklopediju - deset knjiga o moći, ratu, plemstvu, molitvama, učenju, elokvenciji, prijateljstvu, hrani i ženama. Jedno stoljeće kasnije njegov perzijski kolega al-Khwarizimi učinio je nešto slično, a i Kinezi su imali vlastitu enciklopediju, koja se pojavila u sedmom stoljeću.

Što se Europe tiče, ideja o modernoj enciklopediji pojavila se u 18. stoljeću dolaskom prosvjetiteljstva. Immanuel Kant skovao je i latinski moto pokreta "Sapere aude" ili "usudi se znati" ili "imaj hrabrosti koristiti vlastiti um, bez tuđeg vodstva" (koji je posudio od Horacija). Francis Bacon i Denis Diderot počeli su kompilirati ambiciozne enciklopedije, a time su i u ostatku Europe potakli slične poteze.

Iako je vladajuća religiozna klasa osjećala nelagodu zbog ovog trenda, očito je da je postojalo tržište na kojem je dominirala sekularna srednja klasa. Prvo izdanje 1751. prodano je skupini od 2000 pretplatnika koji su dobili svih 28 svezaka Velike francuske enciklopedije.

Poznati revolucionarni umovi kao što su Voltaire, Rousseau i Montesquieu radili su na enciklopediji zbog čega su neki završili u zatvoru. No, samo 17 godina nakon izdavanja, započela je Francuska revolucija i postavila temelje za jednu od najsekularnijih država u ljudskoj povijesti.

Televizija je sve promijenila

Ideja o prosvjetiteljstvu ugrožena je mnogo prije dolaska interneta. Neil Postman u svojoj je knjizi iz 1985. "Amusing Ourselves to Death" konstatirao da popularizacija televizije nije samo novi medij nego i novi diskurs. Postepeno prebacivanje kulture iz tipografske u fotografsku značilo je i tranziciju iz racionalnog u emocionalno.

TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA

U kulturi usredotočenoj na slike i užitak nema mjesta za racionalno razmišljanje jer se slikama jednostavno ne može razmišljati, tvrdio je Postman: "Tekst je ono što nam omogućuje da razotkrijemo laži, zabune i pretjeranu generalizaciju, da detektiramo zlouporabu logike i zdravog razuma. U isto vrijeme to znači i vaganje ideja, da uspoređujemo i suprotstavljamo tvrdnje, da spajamo jednu generalizaciju s drugom".

Razmislimo li malo o tome, nije teško doći do zaključka da nije bio u krivu. Naime, televizori nas nisu samo zabavljali u našim dnevnim boravcima nego su i promijenili način na koji funkcioniramo. Promijenili su naš doživljaj svijeta i utjecali na politiku, religiju, biznis i kulturu. Mnogi aspekti modernog života svedeni su na zabavu, senzacionalizam i trgovinu.

"Amerikanci ne pričaju jedni s drugima, mi se međusobno zabavljamo. Ne razmjenjujemo ideje, razmjenjujemo slike", pisao je Postman.

Kako spasiti Wikipediju?

Internet je isprva bio kontra ovom trendu jer kada se pojavio (krajem osamdesetih), bio je medij utemeljen na tekstu. Bio je alat usmjeren na znanje, a ne uživanje. Razmjenjivale su se ideje i radilo se o intelektualnom projektu koji se nije vrtio oko komercijalizacije i kontrole.

Wikipedia je plod tog "vrta". Google i blogovi također. Učinkovito su doprinosili globalnom korpusu znanja. Više od jednog desetljeća, internet je bio alternativa i ugrožavao moć televizije.

No, tada su se pojavile društvene mreže i kolonizirale web vrativši nas unazad. Pogledajte samo Facebook i Instagram. Medij je sveden na slike i video materijale koje nagrađujemo emocionalno - lajkovima. Umjesto potrage za znanjem, sve je svedeno na traženje potvrde i publike za koju neprekidno "nastupamo".

Znatiželju je zamijenila potraga za onim što već znamo ili mislimo. "Usudi se znati" postalo je "Usudi se ne zabrinjavati znanjem". Francuski filozof Guy Debord napisao je da smo u vrijeme prije dolaska kapitalizma bili usredotočeni na "biti", a nakon dolaska kapitalizma na "imati". U ovoj fazi najbitnije je "djelovati kao". Djelovati kao da smo bogati, sretni, puni razumijevanja, kul ili kozmopoliti. Dovoljan je jedan pogled na Instagram i svima će biti jasno da je to itekako istina.

Izazov je spasiti Wikipediju i sačuvati sve to znanje za koje nikog nije briga. Televizija je zarazila Wikipediju i najpopularniji tekstovi su oni koji se vrte oko serija i glumaca koji se u tim serijama pojavljuju.

To ne znači da trebamo odustati, ali moramo shvatiti da je ovo polagano propadanje weba i Wikipedije zapravo dio veće civilizacijske promjene koja je tek započela.



(6yka.com)

ISPOVIJEST BANJALUČANINA: "Ja sam Srbin, patriota, ali ne nacionalista! 1996. g. stopirao sam ljude iz Federacije BiH. Niko mi ružno rekao nije."

Da nije sve tako crno, potvrđuje i jedan gospodin iz Banjaluke koji osuđuje mržnju i provokacije.

Šta je na sve to rekao, slijedi njegova poruka:

"Naravno vjerujem da iskreno zelite doprinijeti pomirenju! Srbin sam iz BL, i patriota, ne nacionalista! Jedna stvar mi nije jasna! Ovdje sta se desavalo desavalo se, ne ponovilo se! Svi narodi moraju imati pravo na slobodu i uvazavati druge! Sto znaci svi moraju pristati na određeni kompromis! E sad, kako je moguce da se danas stvara veca netrpeljivost nego npr odmah posle rata! Ja sam 96. bio srednjoskolac, nisu bile zajednicke tablice, ustopam ljude iz Hrvatske, Federacije i u skolu! Ispricamo se i svima drago sto je gotov rat! 98' koncert Hari mata hari u BL, puna dvorana... narod voljan za pomirenje... Razumijete o cemu pričam?! A danas vise pricaju o ratu nego o normalnim stvarima! Kao da neko zeli i da mu pase da zaludjuje narod mržnjom, strasno!"

R.G.

Pesma "RAČUNAJTE NA NAS" u dječijoj izvedbi prekrasne Katarine dirnula je mnoge u nostalgičnu dušu (VIDEO)

Prije nego pogledate prilog, zapitate li se koliko je antifašizma ostalo u nama?
Da li deca treba da nas podsete šta to antifašizam beše?

Katarina Radulović iz Podgorice je pesmom "Računajte na na" dirnula ne samo žiri, nego i mnogobrojnu prisutnu publiku kao i one pred malim ekranima.

Uz dobar glas, dobru pesmu, tu je i izvrsna koreografija u duhu SFRJ.

Svideće vam se sigurno, pogledajte.

VIDEO:

(FB: Stranica ljubavi između Srba, Hrvata i Bošnjaka)

SMIJEH DO SUZA "Hrvat" i "Srbin" prose u Zagrebu (VIDEO SKEČ)

Koliko je genijalno osmišljen marketinški trik na temu nacionalšovinizma, govori i ovaj vic koji je sve gledatelje do suza nasmijao... ali na samom kraju.

O čemu se zapravo radi? Zašto je ovo jedan od najboljih skečeva, pogledajte....

VIDEO:

(FB: Stranica ljubavi između Srba, Hrvata i Bošnjaka)

RESPEKT ZA CM: Azra Dedić, prva osoba sa Down sindromom zaposlena u BiH (VIDEO)

Kao osoba sa intelektualnim teškoćama, potpuno mijenja perspektivu življenja, funkcionisanja i percepcije ove populacije u bh. društvu. Da bi došla do faze u kojoj je sad, podršku su joj pružili u udruženju „Život sa Down sindromom FBiH “, kroz program samozastupanja.

U porodici u kojoj nijedan član osim Azre ne radi, iako su svi radno sposobni, napravljen je presedan za čitavo društvo.

Kao posljednja, ali ne i manje bitna karika, poslodavac "cm – cosmetic market" dao je završnu riječ i zadatak svim odgovornim poslodavcima u bh. društvu.

Video realizovan u sklopu Kampanje protiv diskriminacije u oblasti rada i zapošljavanja koju provodi portal Buka.


VIDEO:

(6yka.com)

Jeste znali koji je Zdravko Čolić imao nadimak na početku karijere? Jeste li ga čuli kako na nemačkom peva? Evo čujte sad... (VIDEO)

Pikanterije iz mladosti Zdravka Čolića uvek su poslastica za njegove mnogobrojne fanove. A kladimo se da ni oni najokoreliji ne znaju ovaj detalj iz života jedne od naših najvećih zvezda.

Kada ste najveća muzička zvezda na prostoru Jugoslavije, logično je da uz to ide i buran život. Kada je Čola opisao detalje svog prvog seksa, i to sa čobanicom, to je izazvalo pravu histeriju. Ispričao nam je i kako je i on sam jednom prilikom jurio za devojkom iz publike i pevao joj pod prozorom. A pre par meseci otkrio nam je i koje su to tri pesme koje su mu promenile život.

Dosta toga o njegovom životu znamo, ali ovo većina sigurno nije čula!

Kao i svi ostali, i Zdravko je na početku karijere morao da se snalazi. Tako je ostalo zaboravljeno njegovo rano "umetničko" ime - Dravko.

Imenom Dravko služio se na prostoru Nemačke gde je takođe pevao.

Ovo se dešavalo oko 1974. godine, kada je Zdravko, pardon - Dravko, sklopio ugovor sa nemačkim ogrankom kompanije Worner Music Group, pa je u sklopu toga za nemačko tržište snimio i nekoliko singlova. Kako je prosečnom Nemcu vrlo teško da izgovori Zdravko, ostao je Dravco. Međutim, Dravko je na kraju digao ruke od građenja karijere u Nemačkoj, budući da nije bio spreman da se tamo preseli. Sada je od svega toga na Jutjubu ostalo par snimaka, ispod kojih ćete naći komentare začuđenih Čolinih fanova.

Dravko ili Zdravko, u svakom slučaju peva sjajno!

VIDEO/AUDIO:

T.G.



(blic.rs)

Zašto se nikada nije oženio? Nikola Tesla je odbio najljepšu ženu svoga vremena, evo zašto i kojim riječima

Nažalost kada se na Balkanu govori i piše o Nikoli Tesli, najčešće se raspravlja o njegovom podrijetlu. Oni koji nisu dorasli njegovom djelu, pričaju o podrijetlu, a one ogađene nacionalnim pitanjem zanima zašto se nikada nije oženio.

Malo je poznato da je srpski pjesnik Laza Kostić bio veliki prijatelj s Teslom te mu je u jednom pismu predložio da se oženi Lenkom Dunđerskom, jednom od najljepših i najobrazovanijih djevojaka njihovog vremena.

Ovu informaciju potvrdio je Pero Zubac u dokumentarcu o pjesniku Lazi Kostiću, u kojemu se njegovo prijateljstvo s Teslom tek usputno spominje.

Zapravo je Laza Kostić godinama bio zaljubljen u 30 godina mlađu Lenku te ju je, da bi se zauvijek udaljio od nje, za ženu predložio Nikoli Tesli, u pismu koje mu je poslao. Na prijedlog Laze Kostića da se oženi Lenkom, koja je u tom trenutku imala 25 godina i bila kći jednog od najbogatijih Srba tog vremena, Tesla je odgovorio:

"Brak me ne zanima. Ja sam se odavno vjenčao s naukom."

(novi.ba)

ISPOVIJEST Kako je srpski policajac za vrijeme rata pustio moju majku (Hrvaticu) preko granice nama djeci.

Da je bilo dobrih ljudi tijekom rata, dokazuje i priča izvjesne M. T. koja je to osobno doživjela. 

Ispovijest u potpunosti prenosimo.

"Ratno stanje mi iz inostranstva krenuli na godisnji odmor stigli u BiH familija rasuta na 4 strane svijeta. Moja majka zivela u Hrvatskoj znala je da smo svake godine na godisnji isli u isto vrijeme i odlucila da nas potrazi iako je bilo opasno a nije bilo mobilnih telefona krenula put rizika i dosla na granicni prelaz, pita ju policajac gdje ide i dali ima vizu ako nema mora platiti na licu mjesta odredjenu sumu novca ,moja majka sva uplakana pokusala da objasni da nema dovoljno novca za vizu jer ako ne nadje djecu nece se imati cime vratit to jest platiti prevoz i taj doticni policajac Srbin nebi ju pustio da nije razgovor cuo drugi policajac isto Srbin koji je prisao svom kolegi i rekao "pusti baku nek ide vidjeti svoji djecu" i tako je moja majka dosla da nas vidi ne znam ime tom policajcu sto ju je pustio bez vize ali moja majka je svaki dan molila Boga da ga cuva a i ja nakon toliko godina rado ga se sjetim. Ljudino ziv i zdrav bio ma gdje bio COVJEK SI I TO VELIKI COVJEK"